Dobro došli/došle prvo pročitati OVO!
Uspjeh projekta Spiralni kanali u Njemačkoj
Vlado Franjević se, kratko vrijeme nakon sudjelovanja na 1. bijenalu umjetnosti u Al Ainu (UAE) upravo vratio iz Kölna gdje je u Odoniji realizirao najnoviji nastavak projekta Spiralni kanali kojeg, da se podsjetimo, realizira od daleke 2004. u Estoniji. Njemačka je već deveta evropska zemlja u kojoj je isti interdisciplinarni projekt resaliziran. I ovaj je nastavak projekta, koji u međuvremenu uživa dosta međunarodne pažnje, potpomognut od strane Zaklade za kulturu K.Lihtenštajn na čemu se voditelj projekta, likovni i literarni stvaratelj i
kulturni posrednik Vlado Franjević srdačno zahvaljuje.
Završna prezentacija projekta bila je 3. lipnja 2016. u nazočnosti poznatog kipara Ode Rumpfa koji je ujedno i pokretač i vlasnik supkulturne scene - Odonija. Na prezentaciji projekta su uživo sudjelovali kolege umjetnici, sudionici projekta Markus Frede, Renate Lenz i Joachim Leonhardt iz različitih gradova Njemačke. Govor je držao Stan Lafleur, autor i spoken performer, koji je i 2008. predstavio četvrti nastavak Spiralnog kanala u lihtenštajnskom mjestu Ruggel. „Usput“ budi rečeno, peti nastavak je bio realiziran u Vukovaru 2011. i nosio radni naslov „Kad bih bio Hrvatska (u Vukovaru)…“ a što je tematski dakako povezano s realizacijom drugog nastavka u Tršiću kraj Loznice u Srbiji 2005. s radnim naslovom „Kad bih bio Srbija…“
Na početku stvaralačkog procesa u Kölnu Franjević je u okviru skromnog uvoda u projekt imao čast istom prilikom pozdraviti drage goste i višegodišnje suradnike, kolege Lee Baumgartena iz N.Caroline, SAD, i Wulf P. Fröhlicha iz Berlina. Da se podsjetimo i to, ovi kolege su bili, u okviru projekta Spiralni kanali 2015., zajedno s Franjevićem i suprugom Rajkom Poljak, gosti svratišta za pisce i umjetnike „Zvona i nari“ u istarskom Ližnjanu. Vlado je prisustvo svih tih kolegica i kolega razumio kao vid poštovanja kojeg dobiva od njih, a za enormni mu umjetničko-kreativni napor i investiciju pozitivne energije koji traje već više od desetljeća.
„Spiralni kanali za mir - od pada zida do novih granica od bodljikave žice“, moto aktualnog Kanala sadrži, s obzirom na ponovljivost na granici Evrope - prevrtanje i utapanje ljudi u Sredozemlju - pored pomirljivih tonova, također potencijale užasa, bijesa i propitivanja vlastitih stavova u vezi s uzrocima i učincima upravo održavanih masovnih migracija u Evropi…“
To je kratki izvod iz Stanovog govora. Daljnji Lafleurov osvrt (na njemačkom) molimo pratiti OVDJE.
U tijeku Vladinog rada u fizičkom obliku, u virtualnim se prostorima događalo štošta još direktno povezanog s projektom. S različitih je strana osjećao pozitivne impulse. Jürgen R. Schreiter iz Njemačke a u Indoneziji i Lizzie Bellotto iz Italije a u Izraelu promovirali su projekt na vlastitim internetskim stranicama, Beate Führer iz Njemačke pripremila je i poslala dodatne priloge prema zadanoj temi, akademski slikar Dražen Pavlović iz Varaždina, višegodišnji suradnik u Franjevićevom projektu, postavio je u specijalnu fejs grupu samo dva sata prije zaključne prezentacije preslik najnovijeg mu rada koji je napravio s temom „Spiralni kanal“ i poslao pisanu potpirajuću potporu svim učesnicima prezentacije. Online potpori pridružila se i kolegica Claudia Geil iz Njemačke a koju je Franjević upoznao na spomenutom bijenalu u Emiratima…
Veliko veselje i obogaćenje za projekt je bila prisutnost i suradnja Tobiasa Kunzea i Thila Heyla na projektu. Ta dvojica se nisu ustručavali u dva navrata voziti i po više od dva sata u jednom smjeru a da bi iz ljubavi prema ovoj vrsti druženja snimali video priloge i napravili bogatu foto dokumentaciju. (Na uvodnom druženju, dva dana nakon Vladinog dolaska u Köln, na istom se pojavio i jedan jedini Hrvat koji se "usudio" upoznati s Franjevićem i njegovim radom. Hrvatske informativne medije u Njemačkoj - i uopče - ovaj projekt nije zanimao).
Ah da, pored sveg ovdje gore nabrojenog dogodilo se još nešto. Internetom su kursirale fotografije postavljene u slovačkom mjestu Prievidza a gdje je Vlado 2013. sa slovačkim prijateljima i partnerima realizirao šesti nastavak projekta. Oko „ritualnog mjesta Spiralni kanal“ od onda razvijaju se enormno pozitivna događanja. Vlado izvještava o tome slijedeće:
„22.4.2015. se na istom mjestu i pod pokroviteljstvom grada prvo slavio Spiralni kanal - Dan planeta Zemlje. Pritom je Kanal prekrasno uređen bijelim sitnim kamenom između kojeg se posadilo cvijeće i ukrasno bilje a koje je bilo ceremonijalno zaliveno i prizvano u život od specijalne poslanice gradske uprave. (Da se podsjetimo, gradsko poglavarstvo Vukovara za nešto slično - kulturnopovezivajuće i dnevnopolitički neuprljano - nije imalo sluha). Sad je na zidovima u Prievidzi pak, iza projekta Spiralni kanal, napravljen veliki zidni mural. Naravno da se to nikada neće faktički moći dokazati ali dobro je moguće da su se 2013. oslobidile određene dobre energije… Bio bih preglup kad bih tvrdio da sam upravo ja taj razvoj inicirao ili čak djelomično omogučio ali ostaje činjenica da se ovdje razumijelo kao nigdje dosad da se štošta dobrog da nadograditi. Mislim da je došlo vrijeme ići u Slovačku i posjetiti Spiralni kanal i doživjeti nanaovo njegovo lijepo lice i prekrasno zračenje.“
Renate Lenz, jedna od sudionica projekta u Odoniji pisala je Vladi Franjeviću o njezinom shvaćanju projekta, među ostalim slijedeće:
„Kad gledam tvoje video radove iz Odonije odmah bih najrađe uzela lopatu i došla k tebi… Imam respekt prema tvojim naporima kopati u takvim uvjetima. Bude mi jasno: put k miru se mora priječi davanjem žrtve i ponekad je to put na kojem je čovjek usamljen… Još jedanput hvala na mogućnosti sudjelovanja u projektu. Puno sam naučila, a razmišljanje o svemu počinje u stvari tek sad. S veseljem ću pratiti tvoje (daljnje) pute.“
Vlado će na to:
„To mi je u biti plaća. Pokrenuti nekoliko (prvo potpuno stranih) otvorenih srca i osoba, ličnosti slobodnih misli, iste pokrenuti da se zbliže. Pokušati ih dovesti do točke na kojoj se moraju duboko zamisliti... i još više i dublje zamisliti se... zamisliti se... do točke na kojoj su spremni za živahnu i životnu, stvarnu i iskrenu razmjenu. I za vjerovanje u dobro, te aktivni rad na omogućavanju tog istog dobra. Ili barem mali komadić boljitka!“
Kommentar schreiben